Projekat “Nematerijalno kulturno nasleđe kao čuvar srpskog identiteta” realizovan je u saradnji sa Ministarstvom spoljnih poslova i Upravom za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu.

Kroz dvadeset i sedam tekstova detaljno će se obraditi svaki element iz Nacionalnog registra. Poseban akcenat u ovim tekstovima stavljen je na nastavljanje i čuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa, i kada se napusti država matica.

Održavanjem “žive kulturne” baštine bilo gde u svetu, stvara se osećaj identiteta, kontinuiteta i posebnosti koje čine jedan narod. Isticanjem kohezivne i mobilizatorske spone koju čuvanje, prenošenje i praktikovanje srpske tradicije kao dela nematerijalne kulturne baštine ima, jača se i veza između matične države i dijaspore.

Značaj starih zanata, običaja koji se odavnina neguju i manifestacija kojima se čuva istorija, kultura i tradicija, ozvaničen je 18. juna 2012. godine kada je usvojena Lista elemenata nematerijalnog kulturnog nasleđa Republike Srbije. Na Listi se trenutno nalazi dvadeset i sedam elemenata, a u budućnosti se očekuje usvajanje novih.

Nacionalni registar Republike Srbije: Krsna slava, Molitva, đurđevdanski obred, Belmuž, Običaji zlivanja i paljenja ratarskih sveća, Izrada pirotskog kačkavalja, Pirotsko ćilimarstvo, Filigranski zanat, Klesarski zanat, Pazarske mantije, Zlakuska lončarija, Kosovski vez, Pevanje uz gusle, Groktalica, Pevanje iz vika, Erski humor, Kolo, kolo u tri, kolo u šest, Rumenka, Sviranje na gajdama, Frulaška praksa, Sviranje na kavalu, Naivno slikarstvo Slovaka, Lazarice u Sirinićkoj župi, Izrada drvenih čutura u selu Pilica, Vukov sabor, Ojkača, „Vranjska gradska pesma“, Čuvanje Hristovog Groba.

Kulturna raznolikost, multikonfensionalnost ali i dugačka tradicija održavanja autentične kulturne baštine, iznedrili su specifično nematerijalno naleđe koje Srbija danas ima. Kroz manifestacije, stare zanate, rituale i umetnost, u Srbiji se ovo nasleđe i danas održava i čuva, ali u znatno manjoj meri. Nedovoljno dobra prezentacija i promocija, loši uslovi za rad, ali i malo interesovanje ljudi, učinili su da se nematerijalno kulturno nasleđe poslednjih godina nađe na društvenoj margini.

Upoznavanje domaće i strane javnosti sa radom, trudom, posvećenošću, ali i preprekama sa kojima se ljudi koji neguju nematerijalno kultuno nasleđe danas susreću, važan je korak ka očuvanju autentične kulturne baštine. Samo razumevanjem, praktikovanjem, promocijom i prenošenjem znanja sa generacije na generaciju, nematrijalno kulturno nasleđe može da opstane i da se očuva u budućnosti.