Ako tražite mesto za sporiji letnji vikend, daleko od gužve i prenatrpanih itinerera, Sombor i obližnji Stapar otkrivaju jednu od najautentičnijih strana Vojvodine.

Sombor privlači zelenim ulicama, elegantnom arhitekturom, umetničkim nasleđem i prepoznatljivim fijakerima, dok Stapar čuva tradiciju čuvenog staparskog ćilima, seoske običaje i ukuse zapadne Bačke. Ova dva mesta mogu se lako spojiti u jedno slow travel putovanje ispunjeno šetnjama, lokalnom hranom, kulturom i dugim letnjim večerima.

Poseban razlog za dolazak ove godine pružaju „Velikogospojinske večeri“, koje se u Staparu održavaju od 20. do 29. avgusta 2026. godine. Folklor, umetnički programi, sportska takmičenja i tradicionalno kuvanje ovčijeg paprikaša tada okupljaju čitavo selo, pružajući posetiocima priliku da vojvođansku tradiciju upoznaju tamo gde ona još uvek pripada svakodnevnom životu.

Grad zelenila, umetnosti i tihih ulica

Sombor se često opisuje kao jedan od najzelenijih gradova Srbije. Njegovi široki drvoredi i krošnje čuvenog bođoša daju centru prepoznatljiv izgled, ali i prijatnu hladovinu zbog koje je grad posebno lep za letnju šetnju. Najbolje je krenuti Ulicom kralja Petra I, proći pored istorijskih fasada i stići do Trga Svetog Trojstva. Na relativno malom prostoru smenjuju se barokne i klasicističke građevine, palate, crkve, muzeji i kafei, pa se centar može istraživati bez žurbe.

Među najznačajnijim gradskim zdanjima nalazi se nekadašnja Županija. U njenoj svečanoj sali čuva se monumentalna slika „Bitka kod Sente“ Ferenca Ajzenhuta, poznata kao najveće ulje na platnu u Srbiji.

Za susret sa umetničkim identitetom grada treba posetiti Galeriju „Milan Konjović“, posvećenu jednom od najznačajnijih srpskih slikara 20. veka. Gradski muzej, sakralne građevine i nekadašnja Pašina kula dodatno otkrivaju slojevitu prošlost Sombora i njegovu nekadašnju važnost u ovom delu Habzburške monarhije. Ipak, deo šarma Sombora nalazi se između poznatih znamenitosti – u prolazima, dvorištima, starim kućama i prizorima biciklista koji se kreću ulicama pod krošnjama.

Sombor se najbolje upoznaje polako

Jedan dan u Somboru ne mora biti ispunjen velikim planovima. Jutro može početi kafom u istorijskom centru, a zatim se nastaviti posetom galeriji ili muzeju. Posle ručka, najlepše je jednostavno krenuti u šetnju drvoredima ili istražiti mirnije ulice izvan glavne pešačke zone.

Vožnja fijakerom i dalje je jedan od simbola grada. Iako danas predstavlja turistički doživljaj, ona podseća na vreme kada su fijakeri bili neodvojivi deo somborske svakodnevice. Iz njihove perspektive grad deluje upravo onako kako bi trebalo – dovoljno sporo da se primete fasade, balkoni, trgovi i zelenilo.

Pozorište u Somboru, foto: Vkuncak, CC BY-SA 4.0 https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0, via Wikimedia Commons

Leto je i pravo vreme za upoznavanje okoline. Čarde, salaši i naselja prema Dunavu otkrivaju prirodu Gornjeg Podunavlja i gastronomiju zasnovanu na ribi, paprikašu, domaćim testeninama i jelima karakterističnim za Bačku. Međutim, za susret sa jednom od najprepoznatljivijih tradicija ovog kraja treba krenuti prema Staparu.

Stapar – selo ispisano cvetnim šarama

Nedaleko od Sombora nalazi se Stapar, staro bačko selo poznato po posebnoj tradiciji ćilimarstva. Staparski ćilim nastao je u domaćoj radinosti tokom 18. veka i danas se smatra, uz pirotski, jednim od najpoznatijih autentičnih srpskih ćilima. Prepoznatljiv je po bogatim cvetnim motivima, naročito ružama, buketima i vencima, kao i po toplim bojama koje mu daju drugačiji karakter od geometrijskih šara tipičnih za mnoge druge ćilimarske tradicije.

Ćilimi su se tkali na širokom horizontalnom razboju, tehnikom kojom se dobijaju dva jednako upotrebljiva lica, bez klasičnog naličja. Znanje su generacijama prenosile žene iz Stapara, pretvarajući praktičan predmet iz seoskog doma u jedno od najvrednijih obeležja lokalnog identiteta.

Staparski ćilim

Veština izrade staparskog ćilima danas se nalazi u Nacionalnom registru nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. Njegove ruže nisu samo dekorativni motiv – one su postale vizuelni simbol čitavog sela.

Stapar je poznat i po staroj Crkvi Vavedenja Presvete Bogorodice, čiji je ikonostas oslikao Jakov Orfelin. Uz ćilimarstvo, crkvu, tradicionalnu arhitekturu i lokalna jela, selo čuva uspomenu na način života koji se u mnogim drugim delovima ravnice postepeno izgubio.

Velikogospojinske večeri u Staparu

Od 20. do 29. avgusta 2026. godine Stapar će ponovo biti domaćin „Velikogospojinskih večeri“. Manifestacija se održava u čast Velike Gospojine i okuplja meštane, goste i ljude poreklom iz ovog kraja. Program obuhvata folklorne nastupe, književno veče, izložbu slika i različita sportska takmičenja.

Poseban deo manifestacije čine sadržaji povezani sa seoskim životom i lokalnom tradicijom – izložbe golubova i pasa, kao i takmičenje u kuvanju ovčijeg paprikaša.

Folklor

Upravo u toj raznovrsnosti nalazi se njen najveći šarm. Ovo nije događaj osmišljen samo za posetioce. To je višednevno okupljanje koje pripada selu i njegovim stanovnicima, a gostima pruža priliku da tradiciju dožive tamo gde je nastala. Folklor, domaća kuhinja, sport, umetnost i druženje ovde nisu odvojeni programi, već različiti delovi istog seoskog života.

Ukusi zapadne Bačke

Putovanje kroz Sombor i Stapar ne bi bilo potpuno bez lokalne hrane. Riblji paprikaš i druga jela od rečne ribe pripadaju gastronomskom identitetu somborskog kraja i obližnjeg Podunavlja. Na jelovnicima se mogu pronaći i perkelt, različite vrste paprikaša, domaće supe, testa, štrudle i kolači koji otkrivaju mešavinu srpskih, mađarskih, nemačkih i drugih srednjoevropskih uticaja.

Riblji paprikaš

U Staparu posebnu pažnju privlači ovčiji paprikaš, kojem je posvećeno i tradicionalno takmičenje tokom Velikogospojinskih večeri. Priprema se dugo, u kotliću, uz strpljenje i iskustvo koje se teško može zameniti preciznim receptom. Ovde hrana nije samo ono što stiže na sto. Ona je razlog za okupljanje, deo porodične istorije i jedan od načina na koje se lokalni identitet prenosi između generacija.

Ideja za letnji vikend

Sombor i Stapar mogu se lako spojiti u jednodnevni izlet, ali je za potpuni doživljaj bolje izdvojiti ceo vikend. Prvi dan može biti posvećen Somboru: šetnji istorijskim centrom, poseti Galeriji „Milan Konjović“ i Županiji, vožnji fijakerom i večeri u nekoj od čardi ili salaša.

Drugog dana put vodi prema Staparu, gde treba upoznati priču o staparskom ćilimu, obići seosku crkvu i, tokom manifestacije, pridružiti se programu Velikogospojinskih večeri.

Crkva u Staparu, foto: By Ванилица – Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=95653002

Ako ostane vremena, putovanje se može proširiti prema Gornjem Podunavlju, Bačkom Monoštoru, Bezdanu ili obali Dunava. Tako vikend dobija još jednu dimenziju – pored gradske kulture i seoske tradicije, otkriva i jednu od najvrednijih prirodnih celina u Vojvodini.

Leto koje ne mora da bude glasno

Sombor i Stapar nisu destinacije koje pokušavaju da impresioniraju velikim atrakcijama na svakom koraku. Njihova vrednost nalazi se u atmosferi: u dugim drvoredima, starim fasadama, fijakerima, cvetnim šarama staparskog ćilima, mirisu paprikaša iz kotlića i večerima tokom kojih se čitavo selo ponovo okuplja.

U vremenu kada se putovanja često pretvaraju u brzo prelaženje sa jedne znamenitosti na drugu, ovaj deo zapadne Bačke pruža nešto jednostavnije i možda dragocenije – priliku da se zastane.

Ovog avgusta, Velikogospojinske večeri predstavljaju još jedan razlog da se krene prema Staparu. Ali Sombor, njegove zelene ulice i vojvođanski ritam ostaju razlog da se ovom kraju vraćamo i kada se poslednja letnja pozornica ugasi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *