Ovde priroda ne funkcioniše baš onako kako biste očekivali.
Dok kiša pada, voda u jezerima zna da se povlači. Kada dođu sunčani dani, nivo vode raste. Meštani i danas pričaju stare priče o vilama koje su igrale kolo oko jezera, dok naučnici pokušavaju da objasne neobične hidrološke pojave koje i dalje izazivaju pažnju istraživača.
Ako volite mesta koja deluju pomalo nestvarno, Košaninova jezera su upravo takva.
Košaninova jezera nalaze se na planini Goliji, u okviru rezervata biosfere Golija–Studenica, na severnoj strani vrha Crepuljnik, u slivu reke Studenice. Od Ivanjice su udaljena oko 31 kilometar. Do njih se dolazi putem prema selu Pridvorica, udaljenom oko 25 kilometara od Ivanjice, nakon čega sledi šumski put dug približno šest kilometara.
Put nije pogodan za klasične putničke automobile, pa je preporučljivo koristiti terensko vozilo ili deo puta preći pešice. I upravo ta nepristupačnost čini ih još posebnijim – nema gužve, nema komercijalizacije, samo tišina šume i osećaj da ste pronašli mesto za koje gotovo niko ne zna.

U blizini se nalazi i manastir Pridvorica, jedna od skrivenih svetinja ovog kraja, za koji legenda kaže da je nastao u isto vreme kada i manastir Studenica, po čemu je i dobio ime – jer se nalazio „pri dvoru“ srednjovekovne Raške države.
Najzanimljivija priča vezana za Košaninova jezera jeste njihov neobičan odnos prema vremenskim prilikama. Za razliku od gotovo svih drugih jezera, ovde se dešava neobičan fenomen: tokom kišnih perioda nivo vode može da opadne, dok za vreme sunčanih dana jezera ponekad nadolaze.
Iako postoje pretpostavke da je reč o složenim podzemnim hidrološkim procesima i specifičnom ponašanju tresavskog tla, ovaj fenomen nikada nije u potpunosti razjašnjen, što dodatno doprinosi mistici ovog mesta.

Dodajte tome činjenicu da se nalazite usred guste planinske šume, u gotovo potpunoj tišini, i lako je razumeti zašto su ljudi vekovima verovali da se ovde krije nešto natprirodno.
Prema narodnom predanju, Košaninova jezera bila su mesto okupljanja gorskih vila. Verovalo se da su noću igrale kolo oko jezera, a da svaki veliki travnati busen na površini Velikog jezera predstavlja jednu vilu. Posebni krugovi u travi, drugačije boje od okolnog rastinja, nazivali su se vilino kolo – znak da su se vile prethodne noći okupile baš na tom mestu.

Legenda kaže da ljudi nisu smeli da ugaze u te krugove. Smatralo se da bi vila onome ko naruši njihov trag mogla „uzeti razum“, dok bi stoci mleko presušilo ili se pokvarilo. Danas ove priče zvuče kao deo folklora, ali kada stojite među tihim tresavama i gledate neobične travnate formacije koje izranjaju iz vode, nije teško razumeti kako su takve legende nastale.
Košaninova jezera čine dva jezera elipsastog oblika – Veliko i Malo. Veliko Košaninovo jezero dugo je oko 180 metara i široko gotovo 100 metara. Međutim, ono ne izgleda kao klasično jezero. Velikim delom obraslo je vegetacijom i tresavom, pa na pojedinim mestima više podseća na neobičnu plutajuću livadu nego na vodenu površinu.
Posebno je fascinantna biljka koja dominira ovim područjem – metlasta oštrica (Carex paniculata), koja formira velike travnate busene nalik prirodnim sedištima. U rano proleće izgledaju gotovo nestvarno, dok leti čitav pejzaž poprima potpuno drugačiji izgled i jezero deluje kao da nestaje pod zelenilom.

Nekoliko minuta hoda dalje, iza malog prevoja, nalazi se Malo Košaninovo jezero – manje, ali jednako intrigantno. Ono je duboko oko sedam metara i povremeno se preko prirodnog kanala povezuje sa Velikim jezerom.
Posebnu pažnju izazvala su istraživanja prema kojima je u donjem delu malog jezera primećena povećana slanost vode – potpuno neočekivan fenomen za lokalitet usred planinske šume na Goliji. Ipak, meštani i deo stručnjaka ovu teoriju i dalje uzimaju sa rezervom, pa misterija ostaje otvorena.
Košaninova jezera nisu zanimljiva samo zbog legendi i neobičnog izgleda. Ovaj lokalitet predstavlja važno utočište za čak tri vrste mrmoljaka – retkih vodozemaca koji se veoma retko mogu pronaći na jednom mestu u tolikoj raznovrsnosti.
Upravo zbog svoje jedinstvene prirodne vrednosti, područje je stavljeno pod zaštitu države i danas se nalazi pod režimom zaštite prvog stepena. Zbog svoje osetljivosti, ovo je mesto koje treba obilaziti sa posebnom pažnjom – bez ostavljanja tragova, buke i narušavanja prirodnog balansa.
Poslednjih godina sve češće se govori o tome da su Košaninova jezera u fazi postepenog nestajanja. Promene u hidrološkim uslovima, klimatske promene i prirodni procesi tresavišta mogli bi da utiču na njihov opstanak.
Iako ne postoji precizan odgovor koliko brzo se te promene odvijaju, mnogi smatraju da ovo mesto vredi obići upravo sada – dok još uvek čuva svoju punu mistiku. Jer neka mesta ne ostaju zauvek ista.
Posetu Košaninovim jezerima vredi spojiti sa obilaskom manastira Pridvorica, planine Golije, sela Rudno, ali i obližnjih prirodnih lokaliteta poput vodopada Izubra. Za one koji vole autentičnu planinsku Srbiju, ovo je deo zemlje koji i dalje deluje divlje, tiho i gotovo netaknuto.
A možda je upravo to njegov najveći kvalitet.
Košaninova jezera nisu mesto na koje dolazite zbog sadržaja. Dolazite zbog osećaja – da ste pronašli nešto skriveno, staro i pomalo zaboravljeno.