Postanimo partneri
Postanite Serbia.com partner i približite se putnicima kroz pouzdane preporuke, inspirativne uredničke priče i pažljivo osmišljene kampanje. Zajedno stvaramo značajnu vidljivost koja podržava vaše ciljeve i ostaje vredna dugo nakon objavljivanja.
Istražite mogućnosti saradnje
U Novi Pazar vredi doći gladan i ostaviti dovoljno vremena između obroka. Mantije su dovoljne za doručak, ali već za ručak treba odlučiti između pazarskih ćevapa i kuvanog jela iz aščinice. A kad vam se učini da je za taj dan dosta, ostaje još pitanje uz šta ćete popiti kafu: uz baklavu ili tulumbu? U Sjenici su dileme drugačije. Tamo prvo vredi probati sir od ovčijeg i od kravljeg mleka, pa odlučiti koji ćete poneti kući.
Mantije se prave od tankog testa i nadeva od mesa. Zalogaji se pojedinačno oblikuju, zbijaju jedan uz drugi u tepsiji i peku dok gornja korica ne porumeni. Najlepše ih je probati dok su još tople, uz kiselo mleko, koje prija uz bogat nadev i hrskavu koricu.

U novopazarskom kraju mantije se jedu i svakodnevno i na važnim porodičnim okupljanjima. U Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije upisan je njihov tradicionalni način pripreme. Ako vam je ovo prvi susret s mantijama, uzmite manju porciju, pa pogledajte ima li u istoj pekari zeljanice ili druge pite iz tepsije. Uz dva različita zalogaja najlakše ćete primetiti koliko način slaganja testa menja ono što dobijete iz rerne.
Pazarski ćevapi su razlog da za ručak sednete u ćevabdžinicu. Naručite ih u somunu s lukom i probajte prvo zalogaj u kojem ima svega pomalo. Somun upije sokove od mesa, a svež luk preseče masnoću roštilja. Ako vas je više, uzmite porciju za deljenje. Tako ostaje mesta i za drugu vrstu pazarskog ručka.

Aščinica je mesto na kojem vredi prvo pogledati šta se tog dana kuva. Pitajte koje je jelo upravo gotovo i šta se služi uz njega. Ponuda zavisi od kuhinje i dana, pa je pitanje „Šta imate kuvano?“ bolja polazna tačka od unapred izabranog jela. Za dva dana u gradu lako možete da probate oba ručka. Za kraću posetu, ćevapi su dobar prvi izbor, a aščinica je stanica za svakoga ko bi da sedne za sto i vidi šta se u gradu jede kad je na redu kuvano.
U poslastičarnici vredi naručiti nekoliko različitih komada za sto. Baklava je slojevita i bogata nadevom, a u pazarskim poslastičarnicama mogu se naći i varijante s pistaćima. Tulumba se prži pa natapa u sirupu, zbog čega spolja zadržava čvršću koricu, dok je unutra sočna. Hurmašice, odnosno urmašice, prave se od oblikovanog testa koje se peče pa preliva sirupom. Ako u dnevnoj ponudi vidite tufahije, probajte i njih. Kuvana jabuka s orasima daje sasvim drugačiji zalogaj posle testa i kora.


Uz jednu poslasticu naručite kafu na žaru, a za drugi predah potražite bozu, blago fermentisano piće od žitarica. U lokalnoj gastronomskoj ponudi pominju se i đulsija, napitak od ruže, i malinada. Između ručka i poslastičarnice ostavite vreme za šetnju kroz staru čaršiju i Malu gradsku pijacu. Pijaca je dobra stanica i za razgovor s prodavcima o tome odakle dolaze proizvodi koje nude.
Pod imenom sjenički sir kriju se dva proizvoda sa zasebno registrovanim imenima porekla: sjenički ovčiji i sjenički kravlji sir. Oba su bela sira iz salamure. Ovčiji je punijeg, izraženijeg ukusa, dok je kravlji obično blaži. Probajte ih jedan za drugim, uz običan hleb, da osetite razliku pre nego što naručite još nešto za sto.

U Sjenici pogledajte i šta se još pravi od mleka. Mladi kajmak i sjenički maslac najlakše je probati uz parče hleba. Paprika u pavlaci je dobar dodatak uz pitu ili meso, a kod pojedinih proizvođača može se naći i kupus u pavlaci. Na Pešteru vredi pitati za jardum, gusto ovčije mleko koje se tradicionalno priprema zagrevanjem uz mešanje. Za njega se raspitajte kod domaćina, posebno ako preko Tutina produžavate obilazak visoravni.
Za ručak u sjeničkom kraju potražite sjeničku jagnjetinu, koja takođe ima registrovano ime porekla. Ako birate mesto zbog nje, pitajte odakle je meso i kako se tog dana priprema. Od suhomesnatog prvo probajte sjenički sudžuk, a kod lokalnih proizvođača se raspitajte i za stelju, sušeno ovčije meso, ili goveđu pršutu. Za kupovinu je dobro probati po tanku krišku i pitati proizvođača kako se proizvod najbolje čuva do povratka kući.


Vredi ostaviti mesta i za sjeničke pite. Koturača se prepoznaje po tome što je uvijena u krug, a među pitama koje se u kraju pripremaju su i zeljanica, krompiruša i burek. U pekari pitajte šta je upravo izvađeno iz rerne. Ako sednete za doručak kod domaćina, probajte heljdin hleb uz sir, kajmak ili lokalni med. Na jednom stolu tako možete da upoznate nekoliko ukusa zbog kojih vredi preći put od Novog Pazara do Peštera.
Prvi dan ostavite za Novi Pazar. Počnite mantijama i kiselim mlekom, prošetajte kroz čaršiju i svratite na Malu gradsku pijacu. Za ručak izaberite ćevabdžinicu ili aščinicu, a za kraj dana poslastičarnicu. Ako putujete u društvu, poručite različite kolače i podelite ih.
Drugi dan provedite u Sjenici i na Pešteru. Započnite pitom ili degustacijom oba sjenička sira, zatim ostavite vreme za ručak s jagnjetinom i kupovinu kod proizvođača. Ako želite da probate jardum ili da ručate u seoskom domaćinstvu, dogovorite posetu pre polaska. Za povratak spakujte ono što vam se najviše dopalo uz doručak ili ručak, bilo da je to ovčiji sir, paprika u pavlaci ili komad sudžuka.