
Autor: Marko Janković (43), Beograd
Oduvek sam slušao da Rtanj krije tajne—neki govore o njegovom savršenom obliku piramide, drugi o legendama o skrivenom blagu, a mnogi o retkom lekovitom bilju. Jednog ranog letnjeg jutra, dok sam planinario ka vrhu, sreo sam Stojana i njegovu ženu Slavicu. U rukama su nosili pletene korpe i pažljivo brali biljke, kao da su dragocenosti.
Zaintrigiran, zastao sam da ih pozdravim, a oni su ubrzo počeli da mi pričajuo o tajnama planine. Stojan mi je pokazao divlji majčinski duvan i rekao da je najbolji lek za pluća. Slavica je ubrala kantarion i rekla da tera tugu. Govorili su sa takvom toplinom i znanjem, kao da im sama planina šapuće.
Najviše me dirnula ne samo njihova mudrost, već i njihova gostoljubivost. Kada smo napunili korpe, pozvali su me u svoju drvenu kolibu na obroncima planine. Tamo je Slavica skuvala čaj od tek ubranog bilja, a ja sam popio najmirisniji napitak u svom životu. „Svaki gutljaj leči ponešto“, rekla je uz osmeh.
Uz šolju toplog čaja od planinskog majčine dušice i nane, Stojan je počeo da mi pripoveda priče koje su zvučale kao da su iz bajke. Govorio je o piramidalnom obliku Rtnja i legendama koje ga prate – o skrivenom blagu, tajnim tunelima i čak o lekovitoj energiji koju ljudi iz celog sveta dolaze da osete.
„Rtanj nije samo planina,“ rekao je tiho, „to je živo biće. Ako ga poštuješ, daće ti sve što ti treba.“
Iz Stojanove i Slavičine kolibe krenuo sam dalje sa kesom osušenih trava koje mi je poklonio i srcem ispunjenim toplinom. Uspon do vrha odjednom mi je postao manje važan od tog neočekivanog susreta. Rtanj je, kroz Stojanove priče, postao više od prirode – postao je mesto sećanja, misterije i dobrote.
Ako ikada posetite Rtanj, nemojte samo žuriti ka vrhu. Zastanite i oslušnite. Planina ima mnogo priča da ispriča, a ponekad one dolaze upravo od ljudi koji su čitav život proveli u njenoj blizini.