Kada zamislimo pračoveka s kraja kamenog doba, obično ne pomišljamo da je to bio čovek koji je umeo da pronađe i obradi metal i napravi od njega sebi oruđa, posuđe, ukrase, nakit…
Međutim, praistorijski kovač sa prostora današnje Srbije, znao je za tajnu pretvaranja zelene rude bakra u sjajni bakarni metal.
Zvuči neverovatno da je jedan Vinčanac pronašao način da pobedi prirodu i potpuno transformiše materiju. Ali upravo je to zaključak do koga je došla Miljana Radivojević.
Ona je odvažno otvorila vrata londonskog Instituta za arheologiju gde je kasnije sa profesorom Tilom Rerenom stavila pod mikropskop 5 g zgure iskopane u Belovodama kod Petrovca na Mlavi. Taj grumen, nasto pri proizvodnji metala u visokim pećima, bio je dovoljan razlog da Miljana poveruje da je vinčanska civilizacija znala da obradi metal.
Posebno jer se ispod njenog grumena nalazio bakar iz praistorije. Do sada je svetska arheologija smatrala da je metal prvi put obrađivan samo jednom u Starom Svetu, i to na Bliskom Istoku.
Međutim, Miljaninu tezu je prihvatilo četiri hiljade njenih kolega na naučnom skupu u Vankuveru.
Ideja koja ne gubi popularnost
Publikovani članak o Miljaninom nalazu već dve godine od objavljinja nalazi se na listi deset najpopularnijih na sajtu “Science Direct“.
Napredna Vinčanska kultura stara je više od sedam hiljada godina, a centar te civilizacije- prtaistorijska metropola, nalazila se upravo na mestu današnjeg arheološkog nalazišta kod Vinče.
Smatra se da je ona bila centar civilizacije koja je trajala hiljadu godina i prostirala se širom današnje Bosne, Srbije, Rumunije, Bugarske, Crne Gore, Makedonije i Grčke.
Centar za preradu metala Vinčanaca je bio u Belovodama kod Petrovca na Mlavi. Bakar su iz tog naselja Vinčanci prenosili Dunavom do Crnog Mora, i prema jugu ka Pločniku kod Prokuplja, još jednom velikom centru vinčanske kulture.
Prastari kovači su topili metal na 200 stepeni i onda ga naizmenično kovali i grejali dok ne bi postigli željeni oblik. Naučnici koji istražuju ovo pitanje smatraju da su oni čak imali i svoje radionice u kojima su izrađivali alatke.
Dokazivanje Miljanine teze predstavlja veliki izazov arheologije. Zbog toga su se u Srbiji okupili naučnici iz nekoliko zemalja da bi u okviru projekta “Razvoj metalurgije u Evroaziji” istraživali važna nalazišta.
Oni će pokušati da dođu do novih otkrića o tome na koji su način Vinčanci vadili rudu, kako je metalurgija bila organizovana, koji su tačno putevi kojima se metal kretao, kako je funkcionisala jedna radionica bakra praljudi.
Arheolozi smatraju da je moćna vinčanska civilizacija nestala upravo zbog toga što su njene stanovnike, nevešte u ratovanju, uništili drugi narodi onda kada se pojavio bakar i oružje pravljeno od njega.
“Vinčanska kultura je zaista trajala hiljadu godina i nestala u periodu ekspanzije bakra. I ja bih lično volela da saznam odgovor na to pitanje, pa se nadam da ćemo upravo ovim istraživanjem odgovoriti i na to kako je umrla vinčanska kultura,” rekla je arheološkinja Miljana Radivojević za Serbia.com.
Za sada se ne može sa sigurnošću tvrditi da je teritorija Srbije kolevka svetske metalurgije, ali dokazi ne isključuju mogućnost da se metal obrađivao nezavisno u nekoliko udaljenih centara na svetu.
Srbija ima najstarije metalurške nalaze na prostoru zapadne Evroazije i zbog toga se sigurno može smatrati kolevkom metalurgije za ovaj deo sveta.