Skriven u samom srcu Beograda, unutar zdanja Patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, Muzej SPC predstavlja jedno od najvrednijih, ali i najtiših mesta susreta sa prošlošću Srbije. Ovo nije muzej koji se obilazi u žurbi – već prostor u kojem se istorija ne čita, već oseća.
Svaki predmet ovde nosi težinu vekova, vere, stradanja i stvaranja, a zbirka se s pravom smatra jednom od najznačajnijih sakralnih kolekcija u jugoistočnoj Evropi.
Muzej Srpske pravoslavne crkve osnovan je 1954. godine sa jasnom misijom: da se na jednom mestu sačuva i predstavi pokretno kulturno blago SPC, rasuto po manastirima, crkvama i eparhijama širom zemlje. U vremenima ratova, seoba i političkih lomova, upravo je Crkva bila čuvar pisane reči, umetnosti i državne ideje – a ovaj muzej danas svedoči o toj ulozi.



Zbirka obuhvata predmete nastajale od srednjeg veka do modernog doba, sa posebnim naglaskom na period Nemanjića i kasniju duhovnu obnovu pod Osmanlijama i u novovekovnoj Srbiji.
Među više od 30.000 eksponata, nalaze se predmeti čija se vrednost ne meri samo starošću, već simbolikom i značenjem za nacionalni identitet.
Jedan od najupečatljivijih je odora kneza Lazara, vladara i mučenika, čije ime i danas stoji u središtu srpske kolektivne svesti. Ovaj komad odeće nije samo dvorski predmet – on je svedočanstvo jednog izbora i jedne epohe.

Posebno mesto zauzima i plaštanica kralja Milutina, remek-delo srednjovekovne umetnosti i jedan od najlepših sačuvanih tekstilnih predmeta tog doba. Izvezena zlatnim i srebrnim nitima, ona svedoči o raskoši, ali i o dubokoj religioznosti vladara koji je podigao više crkava nego bilo koji drugi srpski kralj.
U muzeju se čuva i kovčeg u kojem je počivao kralj Stefan Dečanski, tiha i potresna relikvija koja povezuje istoriju vladarske loze, svetiteljstva i stradanja.

Jedan od najdragocenijih pisanih spomenika je „Pohvala knezu Lazaru“ monahinje Jefimije – prvi poznati književni tekst u srpskoj kulturi koji je napisala žena. Izvezen zlatnim nitima, ovaj tekst predstavlja spoj poezije, molitve i lične tragedije, ali i vrhunac srednjovekovne duhovne umetnosti.
Pored ovih čuvenih relikvija, Muzej SPC čuva ikone, rukopisne knjige, povelje, pečate, liturgijske predmete, arhijerejske odežde i predmete svakodnevnog crkvenog života. Posebno su vredni rukopisi nastali u manastirskim skriptorijumima, kao i ikone koje prate razvoj srpske ikonopisne škole kroz vekove.

Zanimljivo je da se među eksponatima nalaze i predmeti doneti sa Svetog Groba, iz Rusije, sa Svete Gore i iz Jerusalima, što svedoči o dubokim duhovnim i kulturnim vezama Srbije sa pravoslavnim svetom.
Za posetioce Beograda, ovaj muzej pruža retku priliku da na jednom mestu razumeju zašto su vera, država i kultura u Srbiji neraskidivo povezane. Čak i bez dubokog predznanja, posetilac izlazi sa jasnijom slikom o tome ko su bili srpski vladari, kako je nastajala umetnost u teškim vremenima i zašto su manastiri bili više od bogomolja.

Muzej je posebno zanimljiv stranim turistima koji žele da razumeju balkanski prostor van uobičajenih stereotipa – kroz autentične predmete, tišinu prostora i snažne lične priče skrivene iza svakog eksponata.
Muzej Srpske pravoslavne crkve nije mesto velikih multimedijalnih efekata – njegova snaga leži u autentičnosti. U vremenu brzih informacija, on nudi spor, ali dubok susret sa prošlošću. Za sve koji žele da Beograd upoznaju ne samo kao grad noćnog života i arhitekture, već i kao duhovno i istorijsko središte Srbije, ovo je nezaobilazna stanica.