
U doba kada je Srbija pravila prve korake ka modernizaciji, jedan čovek je uspeo da ujedini viziju, znanje, preduzetništvo i društvenu odgovornost u meri koja i danas izaziva divljenje. Miloš Savčić nije bio samo najbogatiji Srbin svog vremena – bio je jedan od najbogatijih i najuticajnijih Evropljana, a njegova dela su trajno oblikovala lice Beograda i privrednu mapu Srbije.
Miloš Savčić je rođen 1865. godine u Svilajncu. Još kao dečak pokazivao je izuzetnu radoznalost i sklonost ka tehničkim naukama, zbog čega je upisao Tehnički fakultet u Minhenu – jednom od najprestižnijih inženjerskih centara tog doba. Tokom studija briljirao je u konstrukcijama, što nije prošlo nezapaženo: lično Gustav Ajfel, tvorac Ajfelove kule, pozvao ga je da se pridruži njegovom inženjerskom timu u Parizu.
Ipak, zbog obaveznog vojnog roka i administrativnih komplikacija, Savčić se vraća u Srbiju – odluka koja će zauvek promeniti istoriju naše zemlje.
Po povratku, Savčić osniva inženjersko-arhitektonsku kancelariju, iz koje kreće da gradi ključne infrastrukturne objekte Beograda i Srbije. Gradio je železnice, mostove, zgrade, fabrike i poslovne prostore. Među najprepoznatljivijim projektima je zgrada Beogradske zadruge u Karađorđevoj ulici – danas kulturno dobro i svedočanstvo epohe.
Zahvaljujući njegovim vizionarskim projektima, Beograd se iz orijentalnog naselja pretvara u evropsku metropolu. Neki od ključnih objekata njegovog pečata i danas stoje kao simboli jednog uzletnog doba.
Savčić nije bio samo graditelj u bukvalnom smislu. Tokom života je osnovao, razvio ili unapredio više od 20 kompanija – od banaka, rudarskih i građevinskih firmi, do tekstilnih i metalskih fabrika.
Posebno se ističe osnivanje prve moderne srpske strugare, u kojoj je sâm konstruisao i postavio žičaru za transport drveta – što je za to vreme bilo pravo tehničko čudo.
Njegovo ime povezano je i sa razvojem Beogradske zadruge, rudnika, železnica, šumarstva, i modernog bankarstva u Srbiji. Bio je jedan od najvažnijih kapitalista Kraljevine, ali za razliku od mnogih – Savčić je svoje bogatstvo investirao u opšte dobro.
Kao čovek izuzetnog ukusa i obrazovanja, Savčić je poslednje godine života proveo u svojoj impozantnoj palati na uglu današnje Andrićevog venca i Ulice kralja Milana – zdanju koje je odisalo elegancijom i sofisticiranošću epohe.
Međutim, istorija je bila surova: tokom nemačke okupacije 1941. godine, nacisti su oduzeli njegov dom, a porodica Savčić nikada nije uspela da ga povrati.
Miloš Savčić je preminuo 1941. godine, ostavivši iza sebe ne samo imanje, već i legat jednog od najblistavijih umova koje je Srbija ikada imala.
Savčićev doprinos razvoju Srbije nadilazi fizičke objekte i cifre. Njegov primer pokazuje da pojedinac, vođen znanjem, vrednoćom i posvećenošću, može pokrenuti čitavu naciju. U vremenu kada se Srbija borila da definiše svoj identitet, Miloš Savčić je bio stub stabilnosti, razvoja i vizije.
Danas, dok šetamo Senjakom, Andrićevim vencem ili pored nekadašnjih fabrika i pruga koje je projektovao – koračamo tragovima čoveka koji je u svakom pogledu bio ispred svog vremena.