Kada se jutra zamagle, kada vazduh zamiriše na dim i suvo lišće, a gradovi utihnu pod ranom večeri — tada počinje sezona najlepše hrane u Srbiji. Nije to samo jelo. To je ritual, povratak kući, osećaj sigurnosti koji stiže iz lonca u kome jelo krčka satima, iz rerne koja se otvara uz talas toplog vazduha, iz šolje koja greje prste.
U Srbiji je comfort food mnogo više od hrane: to je način da se prebrode hladni dani, da se prizove toplina doma i da se praznici najave mirisima.
Srpska zima počinje uz paru koja se diže iz tanjira. Tu su čorbe — teleća, pileća, riblja, krem čorbe od bundeve i pečuraka. To je hrana koja miriše na bakinu kuhinju, na nedeljni ručak, na vraćanje topline u promrzle prste.




Zatim dolaze ozbiljniji, dublji ukusi: pasulj zapečen do savršene korice, gulaš koji se krčkao satima, sarma koja se spremi danas a sutra je najbolja, podvarak koji puni celu kuću slatkastim, zimskim mirisom. Ova jela nisu brza — i tu je njihova lepota. Ona se kuvaju sporo, mirno, u ritmu koji je potpuno suprotan užurbanoj svakodnevici.
Kada se lonac otvori, kućom se širi osećaj mira koji rečima ne može da se opiše.
Kada se napolju smrači već popodne, kuće se ukrašavaju mirisom sveže pečenog hleba. Pogače koje se kidaju rukama, gibanica, proja, kukuruzni hleb, mekike, uštipci — sve to postaje simbol okupljanja.
Krompir pečen sa koricom, ispod sača ili jednostavno u plehu, ponekad je najlepše jelo koje se može pojesti po hladnom danu. Isto važi i za dobro pečenje, domaće kobasice, suvo meso i čvarke — sve što se priprema u sezoni svinjokolja, kada se u dvorištima pale prve vatre zime.



Ovo je hrana koja miriše na dom, na sigurnost, na jednostavnu sreću.
Kada su dani kratki i sneg počne da najavljuje svoj dolazak, na sto dolaze slatkiši koji greju jednako stomak i srce.
Pita sa jabukama, palačinke, knedle sa šljivama, makovnjača, medeni kolačići i starinski deserti sa suvim šljivama i smokvama. Dunje se pretvaraju u kompot koji miriše na praznike, dok se na ulicama pojavljuju pečeni kesteni — možda najromantičniji ukus gradske zime.



Ovi slatkiši nisu samo poslastice, već i male priče o mestima, porodicama i uspomenama.
Nema prave zime bez toplog napitka. U Srbiji, dva omiljena „zagrljaja iz šolje“ su:
Kuvano vino
Crveno vino sa cimetom, karanfilićem i citrusima — miris koji uvek mami osmeh i najavljuje praznike.

Kuvana rakija
Sa medom, jabukom ili začinima — piće koje se pije polako, u dugim, tihim večerima ili uz društvo dragih ljudi.
Tu su i domaći čajevi: šipak, nana, zova, majčina dušica. To su ukusi detinjstva, skromni ali iskreno topli.
Zato što zime nisu samo hladne — one su emotivne, simbolične i pune običaja.
Comfort hrana je način da se: uspori ritam, stvori osećaj doma, prizovu drage uspomene, nahrani i telo i srce. To je hrana koja povezuje generacije — i zato zauzima posebno mesto u našoj kulturi.
Jesen i zima u Srbiji su godišnja doba kada hrana dobija novu dimenziju: toplinu, emotivnost i ritualnost. Ovo je vreme kada se jede polako, kada se mirisi pamte, i kada svaki zalogaj nosi mali trenutak sreće.
Srpska comfort hrana nije moderna izmišljotina — ona je vekovima stara navika da se hladni dani pobede toplinom doma.