Autor: Jelena Mitrović (31), Novi sad, Srbija

„Zovem se Jelena, imam 29 godina i iz Novog Sada sam. Moja najlepša sećanja iz detinjstva vezana su za dane kada smo kao deca odlazili na salaš kod bake i deke, u srcu Bačke. Tamo, iza kuće, raslo je veliko drvo jabuke, staro više od pola veka. Tokom leta hladili smo se u njegovom hladu, a na jesen, kada su grane bile prepune crvenih i zelenih plodova, brali smo jabuke i nosili ih u kuću u starim pletenim korpama.“

„Baka je od tih jabuka pravila sve – pite sa prhkim testom i cimetom, slatko od jabuka koje se sjajilo u tegli kao ćilibar, sok i kompot za zimu, pa čak i rakiju jabukovaču. Najlepše je bilo kada nas probudi miris sveže pečene pite, a cela porodica okupi se za stolom. Pod jabukom smo jeli, pili sok od zove, a deka je često znao da zasvira tamburicu i ispriča priče o davnim vremenima kada je salaš bio pun života i vrednih ljudi.“

„Danas, kada poželim da pobegnem od gradske gužve, ponovo odlazim na vojvođanske salaše. Tamo i dalje možete da osetite istu toplinu – domaću kuhinju, zvuke tamburaša i onu posebnu dobrodošlicu kao da ste deo porodice.

Ako dođete u ovaj deo Vojvodine, ne propustite salaše kod Čeneja, obalu Tise kod Titelа, ili da obiđete stari grad u Baču – jednu od najlepših srednjovekovnih tvrđava. U blizini možete posetiti i Specijalni rezervat prirode Carska bara, gde ptice i močvare stvaraju jedinstvenu oazu. A možda ćete, baš kao ja, pronaći svoje drvo jabuke koje će vas vratiti u detinjstvo i najlepše uspomene.“

Leave a Reply